U subotu 15. lipnja u zagrebačkoj prvostolnici za vrijeme svečanog euharistijskog slavlja, koje je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, za svećenike je zaređeno 11 kandidata, sedmorica redovničkih i četvorica dijecezanskih. U koncelebraciji su bili zagrebački pomoćni biskupi te oko 130 svećenika.

Među novo zaređenim svećenicima je i član naše Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Mijo Šarčević iz župe sv. Franje Asiškoga – Rumboci (BiH).

OKRUŽNO PISMO SVOJ BRAĆI KAPUCINIMA UZ GODINU VJERE

TI SI NAŠA VJERA

Predraga braćo,

[1] Benedikt XVI., umirovljeni rimski biskup proglasio je Godinu vjere. Papa Franjo na početku svojeg pontifikata ponovno je svima dozvao u svijest njezine razloge i sadržaje. Taj me događaj potiče da vam ponudim neka razmišljanja sa željom da poduprem svu braću da preispitaju i obnove svoj odnos s Gospodinom. Obraćam se vama svjestan da se dar vjere mora čuvati i njegovati, ali sam svjestan također da je vjernik kušan napašću navike, kompromisa, a suhoća nerijetko ulijeva osjećaje obeshrabrenosti koji ih sprječavaju da vide jasni i svijetli horizont kojeg vjera otvara našemu životu.

OPRAŠTANJE

(Lk 7,36- 8,3)

Prvo što uočavamo u Isusu Kristu jest to da neprestano oprašta. Baš po opraštanju su ga upoznali kao Spasitelja. On je došao radi grešnika, a ne radi pravednika. Došao je oprostiti i učiti opraštati. Isusovo opraštanje najviše je iritiralo farizeje. Kao da su mislili da podcjenjuje njihov “religiozni režim”. A cijelo Evanđelje odzvanja opraštanjima. “Nema veće radosti na nebu nego kad se obrati jedan grešnik…” Samo Bog može opraštati.

Sveti Vid spada među one svece koje puk veoma štuje, ali i one o kojima malo povijesno zajamčeno znamo. Doduše, i oko njega se ovila legenda, no kojoj povjesničari ne daju nikakvu povijesnu vrijednost. Za njegovu povijesnu opstojnost najsigurnije je jamstvo štovanje što se oko njegova lika rano razvilo.

Život sv. Antuna Padovanskog

Mladost sv. Antuna do svećeništva Sv. Ante Padovanski rodio se 1195. godine u Lisabonu, glavnom gradu Portugala. Krsno mu je ime bilo Ferdinand. Ostavivši svijet i stupivši u red sv. Franje, dobio je ime Ante, a jer je umro u talijanskom gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je naslov Padovanski. Njegovi roditelji, otac Martin i majka Marija, bili su plemićkog koljena, no kako su bili pravi bogobojazni kršćani, više su cijenili krjepost nego plemstvo. Krjepost, to pravo duševno plemstvo, koja nas sve više čini sličnima Bogu, nastojali su da svome sinu ucijepe u srce revnije nego išta drugo. Mladi Ferdinand u ranoj svojoj mladosti učio se znanju i nabožnom životu u svećenika stolne lisabonske crkve. Već u petnaestoj godini odlučio je posvetiti se Bogu, pa stupi u samostan Augustinaca kraj Lisabona.